Tunelogradnja
Tuneli su podzemni prostori nastali ljudskim utjecajem namijenjeni za prolaz, odnosno transport ljudi i materijala. Glavni razlog za gradnju tunela oduvijek je bio svladavanje terenskih prepreka, no u zadnje vrijeme sve se češće grade i iz nekih drugih razloga kao što su manjak prostora (uglavnom u urbanim područjima) te zaštita okoliša.
Tunelogradnja je specifična grana graditeljstva koja je nerijetko povezana s visokim rizikom, kako humanim, tako i financijskim. To se osobito odnosi na enormno dugačke tunele i one s visokim nadslojem. Kako bi se spriječili dodatni rizici i potencijalne štete nakon izgradnje tunela, bitnu uloga ima kvalitetna hidroizolacija objekta.
Hidroizolacija tunela sintetičkom folijom
Kao najbolje rješenje za hidroizolaciju tunela pokazala se sintetička folija, a proces postavljanja je sljedeći:
- Izravnavanje podloge betonom
- Mehaničko pričvršćivanje položenog izravnavajućeg sloja geotekstila
- Postavljanje hidroizolacije (vertikalno na smjer tunela)
- Izvođenje spojeva dvostrukim varom
- Kontroliranje pritiska u prostoru između varova
Prema određenim propisima, debljina sintetičke folije koja se primjenjuje kod hidroizolacije tunela treba iznositi minimalno 2 milimetra.
Primjena kazetnog sustava
U pojedinim slučajevima se upotrebljava tzv. “kazetni sustav” (sigurnosni sustav) sastavljen od niza cjevčica i duplog sloja hidroizolacije. U pravilu se montiraju tri do četiri cjevčice na svakih 100 kvadratnih metara hidroizolacije, a njihova glavna uloga je injektiranje niskoviskozne poliuretanske mase koja uzrokuje brtvljenje hidroizolacije u slučaju eventualnih oštećenja.
Uporaba sintetičkih folija u tunelogradnji je slična kao kod primjene u visokogradnji, odnosno na objektima izgrađenim iznad i na površini zemlje.
U oba slučaja, potrebno je uz korištenje polietilenske folije i geotekstila odvojiti sintetičku foliju od betona i podloge. Od krucijalne važnosti je i signalni sloj u nekoj upečatljivoj boji (žuta ili narančasta) koji označuje oštećena mjesta ili neispravne spojeve.
Ukoliko dođe do prodora vode kroz hidroizolaciju, ona će izaći kroz prethodno montirane cjevčice. Budući da se cjevčice postavljaju u kazetama od približno 100 kvadratnih metara, popravak je moguće napraviti na manjim površinama te na taj način smanjiti troškove sanacije.
Metode za kontrolu spojeva
Kako bi se provjerila ispravnost spojeva izvedenih na objektu u praksi je moguće primijeniti dvije vrste metoda:
• Nerazorne metode – iznimno su cijenjene jer ne oštećuju ispitivane proizvode. Drugim riječima, nerazorna metoda nema utjecaj na funkcionalnost objekta. Konkretno na tunelima, kontrola spojeva se vrši vizualnom kontrolom, odnosno napuhavanjem, kako bi se omogućila trajna provjera vodonepropusnosti spojeva. Druga opcija je kontrola pojedinih točaka na spojevima koja se provjera uz pomoć vakuumske komore.
• Razorne metode – koriste se za ispitivanje mehaničkih svojstava zavarenih spojeva. Najkasnije 24 sata nakon što je spoj zavaren, potrebno je na uzorcima spojeva izvršiti testove na ljuštenje i istezanje.
Među svim prethodno spomenutim metodama, valja istaknuti važnost vizualne kontrole koja se zbog razvoja drugih metoda zapostavlja. Imajte na umu da je to jedina od svih nerazornih metoda koja može uočiti i predvidjeti uzrok te mjesto nastanka neke pogreške. Vizualnom kontrolom moguće je otkriti neprovarene korijene, površinsku poroznost, pukotine i nepravilnosti oblika korijena te lica zavara.
Važni faktori prilikom izvedbe radova
Za kvalitetnu izvedbu radova i potpunu funkcionalnost sintetičkih hidroizolacija potrebno je obratiti pažnju na:
- temeljiti pregled podloge i konstrukcije koja se hidroizolira
- dobru komunikaciju između voditelja gradilišta i izvođača hidroizolacije kako bi obje strane na vrijeme bile upozorene u slučaju nekih nedostataka i poteškoća
- podlogu kada se obavlja popravak već postojeće hidroizolacije te obaviti probnu prionjivost stare podloge s novom hidroizolacijom.
