Hidroizolacije sintetičkim folijama
Razne promjene, varijacije i poremećaji koji su se proteklih tisućljeća dogodili u atmosferi, tlu i zraku rezultirali su i promjenama u vodama, kako oborinskim, tako i podzemnim.
Naizgled nimalo štetna tekućina, za građevinske materijale poput opeke, betona, drva i čelika, može biti itekako kobna.
Zašto?
Svi navedeni materijali nisu otporni na djelovanje vode, a različita stanja u koja se voda pretvara mogu uzrokovati njihovo uništenje.
Na koji način se to događa?
Nakon što se voda zaledi dolazi do povećanja njenog volumena što rezultira drobljenjem građevinskih materijala. Drugi problem je korozija koja nastaje zbog oksidacije vode te uništava gotovo sve – od metala, nemetala do organskih materijala.
Kako bi se izbjegle potencijalne katastrofe, od iznimne je važnosti obratiti se stručnjacima za temeljito planiranje i uspješnu realizaciju projekta za zaštitu konstrukcija od prodora vode.
Kako odabrati pravilan sustav hidroizolacije i tehnologiju za izvedbu radova?
Kako bi se mogao odabrati pravi način hidroizolacije nekog objekta potrebno je voditi računa o faktorima poput vrste tla, klime, količine padalina, nivoa podzemnih voda, vlažnosti zraka te veličine i oblika određene građevine. Svaki od tih čimbenika ima bitan utjecaj na odabir sustava hidroizolacije koji će biti postavljen unutar nekog objekta.
Kada je riječ o tehnologiji za izvedbu radova, kupci uglavnom dijele iste želje – brza realizacija, dugotrajnost, kvaliteta i niske cijene. Kako bi se zadovoljili uvjeti i želje kupaca, hidroizolacija bi trebala biti što jednostavnija za ugradnju, imati kvalitetan učinak, biti otporna na različite vanjske utjecaje te se svojom povoljnom cijenom istaknuti među konkurentima.
Uzmemo li u obzir da voda lako može prodrijeti i kroz ona najsitnija, “oku nevidljiva” mjesta, najbolje rješenje za sprječavanje prodora vode u pore građevinskih materijala je promjena njezinog toka. Potrebno je vodi omogućiti nesmetan tok usmjeren što dalje od objekta, a to se postiže uz pomoć drenažnih cijevi u obrani od podzemnih voda, upojnih bunara i pravilnih sustava odvodnje oborinskih voda. Između ostalog, važno je proučiti i svojstva hidroizolacijskih materijala (podrijetlo, stabilnost, postojanost i kompatibilnost) kako bi se mogli odabrati oni odgovarajući ovisno o mikrolokaciji i vanjskim utjecajima.
Osim odabira odgovarajućeg materijala, za uspješnu realizaciju projekta potrebno je voditi računa i o vrsti podloge, kvalitetnom rješenju odvodnje otpadnih i oborinskih voda te odabiru stručnih i educiranih izvođača.
Izolacija sintetičkim hidroizolacijskim folijama
Nakon izrade plana i završetka pripremnog dijela, slijedi odluka o vrsti hidroizolacije koja će biti ugrađena. Zbog najjednostavnije i najbrže ugradnje, dugotrajnosti i prihvatljive cijene, najčešći izbor su sintetičke hidroizolacijske folije koje su se u građevinarstvu pokazale kao izvrsno rješenje. Služe kao kvalitetna hidroizolacija za ravne krovove, podzemne konstrukcije, bazene, tunele, galerije, kanale, brane, odlagališta otpada i rezervoare za opskrbu vodom.
U usporedbi s klasičnim bitumenskim hidroizolacijama, sintetičke folije se mogu pohvaliti većim brojem kvalitetnih karakteristika.
Osim što su estetski privlačnije s raznolikom ponudom boja te gotovo nevidljivim preklopima, prednosti sintetičkih folija su hvale vrijedne zbog brojnih važnijih faktora od same estetike.
Samo jedna sintetička folija zamijenit će dvije bitumenske trake što sintetičkoj hidroizolaciji umanje težinu čak pet puta u odnosu na klasični sustav hidroizolacije.
Često se odabiru i iz sigurnosnih razloga. Sintetičke folije su samogasive, a njihova se gradnja vrši vrućim zrakom bez korištenja otvorenog plamena. Također su i paropropusne te, kao takve, sprječavaju pojavu kondenzacije u objektu.
I kao dodatan plus, stare sintetičke folije se mogu reciklirati što ih čini ekološki prihvatljivim rješenjima.
Vrste sintetičkih hidroizolacijskih folija
Jedno od najvažnijih svojstava sintetičkih folija na koje je potrebno obratiti pažnju je otpornost – otpornost na difuziju vodene pare, otpornost na paranje, otpornost na prodiranje korijenja i oksidaciju, otpornost na UV zračenje i mikrobiološka otpornost.
Također, treba voditi računa i o ostalim karakteristikama poput sirovine, debljine, duljine, čvrstoće, boje, koeficijentu linearnog toplinskog širenja itd.
Ovisno o načinu na koji se proizvode, sintetičke se folije dijele na elastomerne i termoplastične.
Elastomerne hidroizolacije
Elastomerna hidroizolacija nastaje procesom vulkanizacije – postupak u kojem se kaučuk pod djelovanjem topline i pritiska pretvara ugumu koja, u konačnici, postaje otporna na mehanička naprezanja te atmosferske i kemijske utjecaje.
Ova vrsta hidroizolacije je na bazi butil gume te se, zbog loše trajnosti, rijetko koristi za krovove. Obično se upotrebljava u podzemnim konstrukcijama i na dilatacijama.
Termoplastične hidroizolacije
Za razliku od elastomernih hidroizolacija koji nastaju vulkanizacijom, ovaj tip hidroizolacije nastaje uz pomoć topline pri čemu dolazi do stvaranja novih molekularnih spojeva.
U usporedbi s polivinil kloridom (PVC), termoplastične hidroizolacije su lakše te imaju bolju otpornost na prodiranje korijenja i na toplinu. Nemaju biocide, sadrže nemetale stabilizatore, a za vrijeme varenja ne ispuštaju otrovne plinove što im, između ostalog, daje prednost i nad bitumenom. Još neke od prednosti u odnosu na bitumen su štednja na ugradnji (folije su u jednom sloju) te veća sigurnost (ugradnja bez otvorenog plamena).
